Na kraju karnevala stradao je Jure, načinjen od slame i starih odjevnih predmeta. On je uvijek bio kriv za sve ono što u proteklih godinu dana nije valjalo. Njegova oporuka čitala se je javno, spjevana u desetercu. Oporuke su bile aktualne i u njima se spominjalo ono što je kroz godinu bilo smiješno, obilježilo neku osobu ili njezinu djelatnost. U svojoj oporuki on bi sve objelodanio i nitko se nije smio uvrijediti. Na kraju bi siromah platio spaljivanjem tako da bi s njim otišlo i sve zlo o kojem se govorilo i pivalo.
Ponekad se umjesto Oporuke pojavio tekst u prozi u vezi s djelatnošću ili ponašanjem institucija vlasti i sl. tako je godine 1998. Umisto Oporuke čitano ovo:
Karnevalska ura Radio Paga
- Alo, alo Radio Pag?
- Da, izvolite!
- Bog daj, lipi moj.
- Bog daj.
- Jesmo u eter?
- Je, je u eter smo.
- A bilo bi bolje da smo u kvasinu.
- U kvasinu, enti jarca, a zac?
- Da nas malo stisne?
- A koga da stisne?
- Svih nas u Pag.
- Ma zac?
- Cujen da se HDZ posvađa, da se svaki sa svakin, svaka sa svakon (ne misli se na vraga), i svaki sam sa sobon svađa.
- Enti jarca, a zac?
- Ma oko nikih vražjih (ajme ca su ovo izmislili), nike nove granice naseja.
- E pa ca??
- E pa ca, pa ca!! Nisi ti ona ulica u Ajmaloru?
- Dobro, nisan ja ulica u Ajmaloru, nego ti već jedanput reci ca misliš?
- Ne mislin ja niš, kaji ni niki od nas u Pag, nego cujen da smo postali lupeži, da smo tu niku granicu od Paga ucrtali u „Mih“.
- Ca luduješ, ki u Pag ima „mih“?
- A ne u mih od ovce, znan ja da u Pag itd., nego u Mih u gostijonu u Kolan.
- Ma ca mi to govoriš?
- Je, je istina je. Od dvajset njih općinsko viće, osan ih je pobiglo doma, Vlašićanac se je uzdrža, a naših jedanaest je šlo u Mih.
- Pa ca su bili pijani da su šli u Mih?
- Tocno takon još se nisu otriznili, jerbo cujen da su i kamenolom u Goricu strpali poda se.
- Pa dobro ca su uzeli Mih, jerbo cemo imat bevande, ali kog ce nam vraga kamenolom, ni više šejanov za lavrat?
- Znan i ja da neće više niki lavrat, pa san i ja preša u pjesnike.
- Je, a imaš ku?
- Iman, oceš cut?
- Ala daj da cujen.
- Ovako ti gre!
- Ma ca mi gre, ma ki mi ga meće?
- Ma pušti munjenjače, stvar je ozbiljna, ćuhaj:
STRANAČKA SE PAGON RUŠI STEGA
'KO JE BOGA, OSTAT ĆE BEZ SVEGA.
POLITIKON ŠPORKON SVE ĆE MANJI BIVAT
I LUKAR ĆE U KOLAN DOPLIVAT.
- Enti jarca, ki je 'vo govor, 'vo ni naš covik? Ma ca nisi to ti Marko kantiriću?
- Ne, lipi moj, ja san JURE POKLADOVIĆ iz Kolana!!!!!